Ovim putem pozivam v.d. predsjednika Mesića i gđu. Đurđu Adlešić u Beli Manastir kako bi se uvjerili u postojanje tvornice biorazgradive plastike, EcoCortec. Tom prilikom gđa. Adlešić mogla bi se osvjedočiti kako EcoCortec nije politička tvornica, kako ju je ona nazivala tijekom prošlih predsjedničkih izbora, već najmodernija tvornica ovakvog tipa u Europi. Isto tako predsjednik bi nakon posjeta mogao obavijestiti svoj ured koji nas je prozivao da se bavimo veletrgovinom, kako se mi ustvari bavimo proizvodnjom i to koristeći nove tehnologije u proizvodnji biorazgradive ambalaže. Možda bi se ipak djelomično moglo priznati kako se EcoCortec, hrvatska firma s hrvatskim proizvodom bavi trgovinom, izvozeći 85% svoga proizvodnog programa na europsko tržište.

      Iako se radi o tvornici izgrađenoj u poslovnoj zoni Grada Belog Manastira, području od posebne državne skrbi, hrvatskom jalu nema granica. Mesićevac Radaković, direktor Erste Korumpische banke, u dogovoru s Bandićevim plaćenikom u Skupštini, Delačem, i lokalnim osječkim šerifima Buljubašićima i Androjićem po naredbi Pantovčaka odlučili su sabotažom uništiti ovaj za Baranju i cijelu Hrvatsku izuzetno važan projekt. Budući da je vladajuća stranka na vlasti i u Belom Manastiru njima je itekako u interesu da u izbornoj godini, ova prva i najveća tvornica u poslovnoj zoni, bude otvorena. Iz pouzdanog izvora u Ministarstvu gospodarstva došla je informacija da je HBOR dobio nalog s Pantovčaka da po svaku cijenu sabotira završetak izgradnje EcoCortec-a u Belom Manastiru. HBOR uz Hrvatski fond za privatizaciju dvije su institucije odgovorne za korumpciju i privatizacijsku otimačinu u Hrvatskoj poslije Domovinskog rata.

     Ja sam tijekom parlamentarnih izbora 2003. najavio početak realizacije projekta EcoCortec, postavio kamen temeljac i za razliku od mnogih hrvatskih političara svoje sam obećanje i ispunio. Stoga danas i pozivam predsjednika i gđu. Đurđu Adlešić da nas posjete u tvornici koja je nikla iz tog kamena temeljca i koja je i u svom kratkom postojanju već nagrađena CROPAK-om, prestižnom hrvatskom nagradom u području ambalaže. Dokaz da je EcoCortec-ov proces prepoznat i u svjetskim razmjerima, priznanje je dobiveno od strane Svjetskog udruženja proizvođača, distributera i potrošača ambalaže koje je WorldStar nagradu ove godine dodijelilo upravo EcoCortec-ovim proizvodima. 

     Zanima me koliko je još političara uložilo vlastita sredstva da otvore nove pogone, u Hrvatsku dovedu nove tehnologije i otvore nova radna mjesta?

Link na pozivnicu

AMERIČKI poduzetnik hrvatskih korijena i kandidat na posljednjim predsjedničkim izborima Boris Mikšić oglasio se povodom špijunsko-pravosudne trakavice čiji su glavni akteri umirovljeni general i osumnjičenik Vladimir Zagorec i Saša Perković, savjetnik predsjednika Mesića.

"Samoincijativna pojava Stjepana Mesića kao suca u ovom predmetu koji je pokrenut u Hrvatskoj protiv generala Zagorca, dovoljno govori o tome kakvu pravnu državu Stjepan Mesić želi i za kakvu se on državu zalaže. To je država u kojoj on odlučuje o svemu i to isključivo na osnovu trgovine informacijama koje kompromitiraju njegove političke protivnike: Daj negativne  informacije o mojim protivnicima i oslobodit ćemo te svih optužbi!?" - kazao je Mikšić za Index.

"Iako bi ovakva vrsta skandala za Stjepana Mesića u normalnim okolnostima morala značiti definitivan kraj njegove političke karijere, Mesiću se u Hrvatskoj ni nakon takvih ispada zasigurno ništa neće dogoditi , jer je on kao partijski čovjek u Hrvatskoj zaštićen bolje nego lički medvjed." – dodaje Mikšić.

Potvrda informacija o postojanju "francuske veze"

Mikšić podsjeća na pisanja medija koji su izvješćivali kako se na sastanku Perkovića sa Zagorcem u Beču pojavila i francuska obavještajna služba, na što se vlasnik i osnivač Corteca pita je li to bilo slučajno.

"Ne zna se pod kojim uvjetima i zbog čega su i Francuzi zainteresirani za informacije koje očito posjeduje general Zagorac i koje Mesić smatra toliko važnim da se radi tih informacija bio spreman upustiti u ovoliki rizik. Kad će već jednom doći vrijeme da gospodin Mesić odgovori na ova pitanja, ne meni nego hrvatskom narodu?" - pita Mikšić.

"Je li informacija o prisustvu francuske obavještajne službe točna?  Ne znamo ni to, ali znamo da je Mesić nije opovrgnuo niti je još ikoga tužio radi toga.  Da, njega se ne može tužiti, a dok je on tako zaštićen, on može tužiti koga god hoće i to po ubrzanom postupku. Da li je ovaj najnoviji Mesićev ispad u Beču ujedno i indikacija da su moje ranije informacije o njegovim vezama s francuskom obavještajnom službom bile točne?" - dodaje.

Kritika na račun sustava

Mikšić kaže kako se njegove sumnje neće moći provjeriti niti dokazati sve dok u Hrvatskoj ne dok ne dođe do nužnih promjena zakona kojima su regulirani istražni postupak i "utjecaj vladajuće klike, odnosno politike na sudske istrage i javne tužitelje".

"I dok većina građana opravdano smatra da se optužba za klevetu može pobiti dokazivanjem istine, u Hrvatskoj to uopće nije tako. Bez obzira radi li se o istini ili ne, osobito kada su u pitanju najviši partijski funkcioneri, istina ne oslobađa pa zbog toga onda nije ni potrebno dokazivati da li je neka izjava o Mesiću točna ili ne. Kazneno je djelo samo nakana kojom se poteže pitanje odgovornosti  najviših partijskih funkcionera." - ogorčeno će Mikšić.

On smatra kako navedeno predstavlja samo jedan od zakona iz bivšeg komunističkog režima kojeg se vladajuća klika u Hrvatskoj nije željela odreći, jer "joj je to korisno sredstvo za suzbijanje bilo kakve nepoželjne radoznalosti o njihovoj odgovornosti".

Nemoć da se istina dokaže pred sudom

"Zbog toga u sporu s Mesićem po ovom pitanju nisam uopće ni mogao pokrenuti nikakvu istragu o tome da li je bilo točno ono što su mi o njegovoj suradnji s francuskom obavještajnom službom dostavili neki njegovi bivši suradnici. Moja je obrana radi toga više išla na to da pokaže šaljivu dimenziju tog cijelog igrokaza u Mesićevoj režiji. Taj zabavni karakter cijele priče se mogao vidjeti iz prve reakcije prisutnih novinara pa smo mi time zapravo htjeli pokazati sudu da ideja i nije bila toliko da se naškodi Mesićevom ugledu (čemu se tu još moglo naškoditi!) nego više da se ukaže na neozbiljnost situacije u kojoj je Mesić bio u daleko povoljnijem položaju od svih drugih predsjedničkih kandidata." - obrazlaže Mikšić.

Smatra kako pojavljivanje informacije o nazočnosti francuskog obavještajca na sastanku u Beču, i to u trenutku dok se njegov sudski spor još uvijek vodi na višim sudovima u Hrvatskoj, predstavlja nove indikacije koje potvrđuju raniju izjavu o Mesićevim vezama s Francuzima kao točnima.

"Nažalost u Mesićevoj režiji istina je uvijek podređena njegovim političkim ciljevima pa zato nema ni procedure za utvrđivanje istine, zbog čega smo svi u istoj poziciji. Nitko naime od njega, niti od drugih visoko pozicioniranih partijskih funkcionera, ne može očekivati odgovore za  pogreške osim ako oni sami ili njihova partija odluči da je vrijeme za njihovu eliminaciju." - zaključuje Boris Mikšić.

R.I.

Preneseno u cijelosti sa: www.index.hr